Braco i sestre, svi mi znamo pricu o Ibrahimovoj a.s. zrtvi i kazemo da je bio na ispitu kod Allaha dz.s. Ali, da li mi zaista razumijemo kroz sta je Ibrahim a.s. prosao? Da li dovoljno postujemo Ibrahimovu a.s. licnost? Mozemo li stici do saznanja sta se desilo? Da li znamo zasto Ibrahima a.s. zovemo ocem vjere? Sta je on postigao?

Ibrahim a.s. je odlikovan u Kur’anu sa titulom khalil-ul-Allah (Allahov bliski prijatelj). U suri an-Nisa, Allah kaze: "Allah je uzeo Ibrahima za (bliskog) prijatelja" (4:125)

On je takodjer opisan u suri an-Nahl kao primjer: "Ibrahim je bio primjer cestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim" (16:20)

Ibrahim a.s. je rodjen medju obozavateljima zvijezda i idolopoklonicima naroda Chaldea, u kuci svog oca Azara, koji je pravio plemenske idole. Ibrahim a.s. je zivio sa kafirima, ali nije bio kao oni, kao izvor tawheed-a (monoteizma) koji se uzdize iznad barustine shirk-a (mnogobostva). Kur’an nam kaze u suri al-An’aam: "A kad Ibrahim rece ocu svome Azeru: ’Zar kumire smatras bogovima?! Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi.’" (6:74).

Revoltiran onim sto je vidio u kuci svog oca Azera, Ibrahim a.s. se suprotstavlja mnogobostvu svog naroda. Uisitnu, Ibrahim a.s. je u historiji poznat kao veliki rusitelj idola, pomagac monoteizma i borac protiv neukosti.

Mnogo redova u Kur’anu opisuje kako se Ibrahim a.s. suprotstavljao idolopoklonstvu, racionalnim argumentima nasuprot skepticizma i stavova mnogobozaca, kako je postupao sa nevjernicima, kako je upucivao svoj narod. Kao primjer, u suri al-Baqara Allah dz.s. kaze: "Zar nisi cuo za onoga koji se s Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepirao, onda kad mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim rece: ‘Gospodar moj je Onaj koji zivot i smrt daje’, - on odgovori: ‘Ja dajem zivot i smrt!’ – ‘Allah cini da sunce izlazi sa istoka’ – rece Ibrahim -, ‘pa ucini ti da grane sa zapada!’ I nevjernik se zbuni. – A Allah silnicima nece ukazati na pravi put." (2:258)

Drugi primjer iz sure al-Anbijaa:

"Mi smo jos prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali. Kad on ocu svome i narodu svome rece: ‘Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noc klanjate?

oni odgovorise: ‘I nasi preci su im se klanjali.’

‘I vi ste, a i preci vasi su bili u ocitoj zabludi’ – rece.

‘Govoris li ti to ozbiljno ili se samo salis?’ – upitase oni.

‘Ne,’ – rece – ‘Gospodar vas je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio, i ja cu vam dokazati. Tako mi Allaha, ja cu, cim se udaljite, vase kumire udesiti!’-

I porazbija ih on u komade, osim onoga najveceg, da bi se njemu obratili.

‘Ko uradi ovo sa bogovima nasim?’ – povikase oni -, ‘zaista je nasilnik.’

‘Culi smo jednog momka kako ih huli,’ – rekose -, ‘ime mu je Ibrahim.’

‘Dovedite ga da ga ljudi vide’ – rekose -, ‘da posvjedoce.’

‘Jesi li ti uradio ovo bogovima nasim, o Ibrahime?’ – upitase.

‘To je ucinio onaj najveci od njih, pitajte ih ako umiju da govore’ – rece on.

I oni se zamislise, pa sami sebi rekose: ‘Vi ste, zaista, nepravedni!’

Zatim glave oborise i rekose: ‘Ta ti znas da ovi ne govore!’

‘Pa zasto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu stetu otkloniti?’ – upita on.

‘Tesko vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zasto se ne opametite?’ –

‘Spalite ga i bogove vase osvetite, ako hocete ista da ucinite!’ – povikase." (21:51-68)

Kao i obicno, laz pobjedjena intelektualno pribjegava zavjeri i tiraniji. Reakcija njegovog naroda na njegov poziv ka istini je dat u suri al-Ankabut: "Odgovor njegova naroda bijase: ‘Ubijte ga ili ga spalite!" (29:24) Ibrahim a.s. je mogao odustati od svoje poruke i izdati svoja uvjerenja da bi se spasao vatre Nimroda, ali je izabrao da bude sehid. Izabrao je smrt da bi Allahova dz.s. poruka zivila. Izabrao je da zakoraci u vatru neupucenosti i tiranije da bi spasio covjecanstvo od ognja neznanja i okrutnosti. I tako je bacen u vatru.

Ali Allah dz.s. je imao drugi plan za Ibrahima a.s., Allahovom miloscu vatra ga nije mogla povrijediti: " – ali, Allah ga je iz vatre izbavio. To su, uistinu, dokazi za narod koji vjeruje." (29:24). Allah takodjer kaze: " ’O vatro,’ – povikasmo Mi – ‘postani hladna, i spas Ibrahimu!’ " (21:69). Ova mu`dziza (fenomen, cudo) nije odvratila idolopoklonike, jos godinama su kovali zavjere i progone, vrijedjali i bili okrutni, nastojali izolirati Ibrahima, ali on je ostao nepokolebljiv i cvrst u svojim uvjerenjima, strpljiv u muci i blage naravi, sve dok nije otisao u zemlju Arama i Kanaan-a.

Napustio je zemlju svojih oceva da bi postao stranac u obecanoj zemlji.

Braco i sestre, to je zaista bila obecana zemlja. Zemlja gdje je Ibrahim nastavio svoju zivotnu borbu, da’wu, pokret, sam noseci ogromnu odgovornost svoje monoteisticke misije u vremenu mraka, tiranije, nepravde i neznanja. Ibrahim a.s. nije imao djece. Kroz svoj poslanicki vijek i sluzbu Bogu, Ibrahim a.s. je stario i sve vise zelio da ima sina. Sada vec stari poslanik Ibrahim ocajno je zelio sina ali njegova zena Sara je bila nerotkinja.

"Gospodaru moj, daj mi porod cestit!" (37:100) molio je Allaha dz.s.

Neocekivano, Allah je ispunio svoje obecanje da ce uciniti Ibrahima zacetnikom dugog niza Poslanika, korijenom velicanstvene univerzalne religije. "I Mi smo ga obradovali djecakom blage naravi." (37:101).

Allah dz.s. se smilovao starosti, usamljenosti, beznadju i muci svog vjernog Poslanika. Za Ibrahima a.s. Ismail nije bio samo sin oca koji nije prije imao djece, on je bio kraj cekanja koje je trajalo cijeli zivot, bio je nagrada za cijeli vijek patnje, plod njegovog zivota, nada poslije beznadja i djecak od starog oca.

Ismail a.s. je bio obecanje za buduce generacije i na neki nacin Ibrahimov a.s. cijeli svijet.

Kroz radost i veselje Ibrahimovog doma, Ismail a.s. je brzo rastao obasjan svjetlom oceve ljubavi.

Ali Allah dz.s. je odlucio da ne ostane tako.

Braco i sestre, Ibrahim a.s. je trebao biti iskusan jos jednom. Ibrahim je imao viziju u kojoj mu je Allah dz.s. naredio da usmrti svog jedinog sina.

Braco i sestre, zasto Ibrahim a.s., ciji je cijeli zivot bio posvecen poslanstvu, Dzihadu, borbi protiv neznanja, utemeljivanju monoteizma treba ponovo iskusenje?

Da li je to zbog toga sto se covjek ne bi trebao odmoriti?

Ili je zbog toga sto covjek ne bi trebao biti prevaren sa 100 godina Dzihada i pobjeda?

Ili covjek ne bi trebao misliti o sebi kao nekom bez slabosti?

Ili je cinjenica da kada god fokusiramo oci na ovaj svijet on ce nas oslijepiti?

I na kraju, je li to zato sto ako se vise duhovno uzdignemo, veca je opasnost od pada?

Braco i sestre, nemoguce je rijecima iskazati sta je znacila Ibrahimu a.s. Allahova dz.s. komanda da zrtvuje svog jedinog sina Ismaila a.s. Velicinu tog bola ne mozemo ni da zamislimo a da ne zadrhtimo od straha.

Kako moze Ibrahim uzeti svog voljenog sina, plod svog zivota, radost svog srca, smisao svog zivljenja; svog Ismaila, poloziti na zemlju, staviti noz na njegov vrat i ubiti ga?

Lakse je da Ibrahim bude zaklan od ruke Ismaila! Ali ne, mladi Ismail mora umrijeti a stari Ibrahim zivjeti.

Ibrahim, celicni rusitelj idola, morao se osjecati raskomadanim!

U njemu, mora da je buktao rat, najveci dzihad. Koji rat? Rat izmedju Boga i Ismaila! Teskoca izbora!

Koga ce Ibrahim a.s. izabrati?

Ljubav za Boga ili ljubav za sebe?

Poslanstvo ili sina?

Odanost Bogu ili odanost obitelji?

Vjeru ili osjecanja?

Istinu ili realnost?

Savjest ili instinkt?

Odgovornost ili uzivanje?

Duznost ili pravo?

Tawheed (monoteizam) ili shirk (mnogobostvo)?

Napredak ili stagnaciju?

Postati ili biti?

I na kraju, Bog ili Ismail?

Sta bi trebao Ibrahim a.s. izabrati?

Braco i sestre, Ibrahim nije odmah odlucio. Kroz snazan bol odlucivao se, a tek nakon trece vizije konacno je odlucio da sprovede Allahovo naredjenje. Ovo je predstavljeno na Hadzu kroz ritual kamenovanja tri idola koji predstavljaju prokletog Iblisa koji iskusava Ibrahima a.s. da se ne pokori Allahu dz.s.

Kada ‘istina’ veze neciji zemaljski zivot, vecina ljudi odmah postane tragalac za istinom. Ali kada se istina protivi zivotu i vodi teskocama, gubitcima i opasnostima, vrlo je malo tragalaca za istinom.

Iblis prokleti se daje na posao odmah cim nadje tragove straha, slabosti, dileme, ocajanja, zavisti, sebicnosti i tada ima vecu uspjesnost protiv nekoga ili necega. Iblis prokleti ponekada propagira logicne razloge, intelektualna ili religiozna opravdanja da bi dosegao svoj krajnji cilj.

Naprimjer, mi mozemo zamisliti da, slomljen bolom i rastresen, Ibrahim je mogao naci mnogo opravdanja. Mozda ‘z.ebh’ (krvoprolice, pokolj) ima samo metaforicno znacenje i treba da predstavlja ubijanje ‘egoa’. Mozda ‘Ismail’ ima generalni smisao i ne odnosi se na Ibrahimovog a.s. sina. Mozda ‘usmrti Ismaila’ zapravo znaci ‘usmrti ljubav prema Ismailu’. Ibrahim a.s. je mogao pronaci mnogo interpretacija svoje vizije.

Ali Ibrahim a.s., khalil-ul-Allah (Allahov bliski prijatelj), je imao vjeru u Allaha dz.s. i znao da Allah od njega zahtjeva zrtvu. Ibrahimova savjest je ismijala sva logicna opravdanja i razloge.

Ibrahim a.s. je stavio ljubav prema Bogu iznad samoljublja, poslanstvo iznad sina, odanost prema Bogu iznad lojalnosti obitelji, Istinu iznad stvarnosti, savjest iznad instinkta, odgovornost iznad zadovoljstva, duznost iznad prava, monoteizam iznad mnogobostva. Izabrao je napredak a ne stagnaciju.

Ibrahim a.s. je izabrao Boga i predao Ismaila a.s.

Braco i sestre, u Mini se desila nevjerovatna i zastrasujuca konverzacija izmedju oca i sina.

Ibrahim rece Ismailu: "O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa sta ti mislis?" (37:102)

Kako zastrasujuce rijeci za dijete!

Ismail je mogao ne odgovoriti. Mogao je pitati Ibrahima da se uzdrzi od toga.

Ali Ismail je takodjer bio vjernik. On se predao volji Allaha dz.s. Oslobadjajuci svog oca ocaja, Ismail mu je dao ove utjesne rijeci: " ‘O oce moj,’ – rece – ‘onako kako ti se naredjuje postupi; vidjeti ces, ako Bog da, da cu sve izdrzati.’" (37:102)

  Allah-u-Akbar!     Allah-u-Akbar!    Allah-u-Akbar!

Ibrahim a.s. je pitao sina i on se svojom voljom ponudio Allahovom naredjenju. Ibrahimov izbor je zrtva. Ismailov izbor je vlastita zrtva. Sehidluk.

To je Ibrahimu dalo snage. Vezao je svoje srce za Boga, u jednu ruku uzeo Ismaila, radost svog zivota, a u drugu noz svoje vjere sve dok nije stigao do mjesta za zrtvovanje. Kroz svu patnju, bilo mu je moguce da se okrene i vrati. Ipak je polozio Ismaila na zemlju, okrenuo njegovo lice od sebe da bi nasao snage za slomljenu dusu i ukocenu ruku. I tako je zaklan Ismail. Ali, Allahovom miloscu, noz Ismaila nije zasjekao.

Ibrahim a.s. je primio ovna i bio pozvan od Allaha:

"O Ibrahime, ti si se Objavi u snu odazvao; - a Mi ovako nagradjujemo one koji dobra djela cine, - to je zaista bilo pravo iskusenje!" (37:104-105)

Allah-u-Akbar!      Allah-u-Akbar!    Allah-u-Akbar!

Braco i sestre, Ibrahim je dobio sve i sacuvao Ismaila. To znaci da Ibrahimov Bog nije krvozedan kao bogovi Inka ili Hindu bozanstva.

Ljudi, Bozije sluge, su gladne ovcijeg mesa.

I, simbolicno, jedina krv prolivena u ovoj prici je krv Iblisa prokletog.

Braco i sestre, ovo znaci da od samog pocetka Bog nije zelio da Ismail bude ubijen. On je zelio da Ibrahim bude njegov ubica. Kada je do toga doslo, ubistvo je postalo bez smisla.

Bog, od samog pocetka, zelio je da Ismail bude zaklan za Boga. A kada se to desilo, nije vise bilo potrebe za njegovu zrtvu.

Ljudi imaju potrebe dok Bog ne treba nista. On je Sebi dovoljan. Allah dz.s. i Njegova Mudrost su uzdigli Ibrahima a.s. na najvisi nivo zrtvovanja sina, bez zrtvovanja Ismaila. Allah dz.s. uzdize Ismaila na najvisi nivo zrtvovanja sebe Bogu, bez bilo kakve stete po njega.

Ovaj dogadjaj ne govori o muci i patnji ljudskog roda, vec nas upucuje u perfekciju covjecanstva, slobodu iz zatvora instinkta i sebicnosti, uzdizanje duha.

Ovaj velicanstveni dogadjaj nas takodjer uci , kroz Ibrahima, da ljudski zivot, Ismailov, Ibrahimov, svaciji, dobiva svoje znacenje i vrijednost od Boga, Izvora Kreacije – a ne od prirode. Znacajno je da dobre stvari u zivotu, predstavljene Ismailom, ne crpe svoju vrijednost iz cinjenice da postoje i da mogu biti vrijednovane, uzivane i da se njima moze oduseviti, vec od Boga, Izvora Kreacije Licno. Ibrahim je, na neki nacin, dao Ismaila da bi ga potom dobio natrag na prikladnijoj osnovi.

Braco i sestre, ljudi razlicito ispoljavaju svoju odanost Bogu, familiji ili naciji (drzavi). Sekularno orjentisan um ispoljava osjecaj apsolutne odanosti naciji (i familiji) dok religiozna savjest ce se usmjeriti apsolutnom osjecaju obaveze prema Bogu. Za sekularno orjentisan um, Ibrahim a.s. je bio spreman UBITI Ismaila, dok ce savjestan i religiozan um to tumaciti kao spremnost da ZRTVUJE Ismaila. Ibrahim a.s. nas dakle upucuje da smo duzni ispoljavati apsolutnu privrezenost samo Bogu, a kroz nasu odanost Bogu shvaticemo koje pozicije zauzeti prema obitelji i naciji, nikako obratno.

Braco i sestre, jos mnogo toga se treba otkriti i razumjeti o ovom velicanstvenom dogadjaju. Postoji samo nekoliko mogucih znacenja. Samo nekoliko i samo oni moguci, jer nas Ibrahim uci da budemo manje samouvjereni i vise kriticni o sticanju vjere, trebali bi biti manje samozadovoljni a vise kriticni o dostizanju stepena razumjevanja.

Braco i sestre, Ibrahimov Ismail je bio njegov sin. Ali vi, ko je vas Ismail? Sta je to?

Vasa diploma? Vasa reputacija? Vas polozaj? Vas novac? Vasa kuca? Vas automobil? Vas voljeni? Vasa obitelj? Vase znanje? Vase zvanje? Vasa odjeca? Vasa slava? Vasa dusa? Vasa duhovnost? Vasa ljepota? Vasa snaga? Vasa karijera?

Kako znati?

Pa, trebali bi ste sami znati. Samo Jedini moze da vam da znak.

Sta god u vasim ocima zauzima mjesto Ismaila u ocima Ibrahima!

Sta god vas slabi na putu vjere!

Sta god vas zaustavlja u vasem pokretu!

Sta god donosi sumnje vasem osjecaju odgovornosti!

Sta god je zatvorilo vasu slobodu!

Sta god vas tjera na kompromise i izgovore!

Sta god cini vase usi gluhe na Poruku Istine!

Sta god vas poziva da se zadovoljite sobom!

Sta god uzrokuje da izbjegavate duznosti!

Ko god ili sta god vas zeli zadrzati samo pored njega/nje ili toga!

Braco i sestre. to su znakovi vaseg Ismaila. Potrazimo ih i unistimo ih da bi se mogli pribliziti Allahu dz.s. i otkloniti noz sa grla potlacenih Muslimana od Bosne do Kasmira, od Somalije do Palestine.

Braco i sestre, pobunimo se protiv bezdusnih sljedbenika u koje smo se pretvorili.

Zapamtite da nas Bajram nije Bajram pobjede vec je Bajram zrtve (adha).